Arilje je mesto sa dubokim istorijskim korenima, naseljeno još od praistorije. Arheološka nalazišta koja se prostiru uz obe strane Velikog Rzava pokazuju da su ovde postojala pećinska naselja još u paleolitu, a kasnije su se naselja razvijala kroz bakarno, bronzano i gvozdeno doba. Veoma je zanimljivo kako su ljudi kroz vekove oblikovali ovaj kraj i ostavili svoje tragove, često skriven u zemlji, ali dovoljno jasne da i danas možemo da ih otkrijemo.
U 1. veku nove ere Rimljani su zauzeli ove prostore i uključili ih u provinciju Dalmaciju. Sa padom Rimskog carstva, lokalna pismena i kulturna tradicija gotovo da je nestala, a pisani izvori iz tog perioda retki su i dragoceni. Tek u 10. veku, kada su iz Larise u Grčkoj pristigle izbeglice, Arilju su donete mošti Svetog Ahilija – po njemu je mesto i dobilo ime. Do danas se kult Svetog Ahilija obeležava kao gradska slava 28. maja, i za mene je fascinantno kako tradicija uspeva da opstane i povezuje generacije.
Sredinom 13. veka, Sava Nemanjić je ariljski manastir proglasio sedištem moravičke episkopije, koja je tada obuhvatala prostore oko Arilja, Užica, Valjeva i Čačka. Tokom srednjeg veka, kralj Stefan Dragutin podiže novu crkvu koja je sačuvana do danas i predstavlja jedan od najvrednijih simbola kulturne baštine ovog kraja. Kada posetiš Arilje i pogledaš ovu crkvu, osetiš koliko je istorija ovde živa – svaki kamen, svaka freska ima svoju priču.
Grad je kroz vekove prolazio kroz turbulentne periode – od Velike seobe Srba 1690. godine, preko Prvog i Drugog srpskog ustanka, do početka 19. veka kada počinje urbanizacija i razvoj varošice. Zvanično je Arilje proglašeno varošicom 23. oktobra 1880. godine od strane kneza Milana Obrenovića. To je bio trenutak kada je grad počeo da se razvija i u privrednom, i u kulturnom smislu, i iako su vekovi nosili izazove, Arilje je uvek uspevalo da opstane i da se razvija.
Crkva Svetog Ahilija – simbol duhovnog srca grada
Crkva Svetog Ahilija iz 13. veka, podignuta u raškom stilu, za mene je ne samo arhitektonsko remek-delo, već i simbol duhovne snage Arilja. Freske Solunskih umetnika, među kojima je najpoznatiji „Plavi anđeo – arhanđel Gavrilo“, svrstavaju ovu crkvu među najlepša dela srednjovekovnog srpskog slikarstva. Freska Hrista Didaskalosa, koja je predstavljena u Parizu 1971. godine, proglašena je jednom od najlepših fresaka hrišćanskog Istoka – i to je trenutak kada se i svet divio onome što mi ovde imamo, gotovo u srcu prirode.
Danas Arilje spaja bogatu istoriju, tradiciju, prirodne lepote i savremenu privredu. Grad maline i domaće privrede, koji nudi mnogo turističkih potencijala, čeka svoje posetioce raširenih ruku.
Uskoro, u emisiji Profil, pričamo o opštini i njenim znamenitostima, o gradu i turizmu, u razgovoru sa predsednikom opštine.

